Dagnja

Biologija

Dagnja (Mytilus spp.) naraste do 8 cm u duljinu i karakteristične je plave, ponekad ljubičaste ili smeđe boje. Kao i sve vrste dagnji, one filtriraju čestice iz vode. Žive napučeno na tvrdoj podlozi, tvoreći grebene koji predstavljaju vrijedna staništa za mnoge morske organizme i glavni su izvor hrane mnogih priobalnih ptica. Obična dagnja (Mytilus edulis) naseljava većinu mora sjeverne polutke, dok čileanska dagnja (Mytilus chilensis) domaća je vrsta uz čileansku obalu i Falklande.

Lokalitet / potrošnja vode

Uzgoj dagnji ima dugu tradiciju u Europi gdje se dagnje uzgajaju na drvenim stupovima, na konopcima ili se vade izravno iz divljih stokova na dnu. Mlade dagnje uzgajaju se na dugim konopcima kako bi ih se otpustilo na stokove dagnji na morskom dnu gdje potom mogu rasti dok ne dosegnu veličinu za potrošnju.

Hrana / potrošnja energije

Dagnjama nije potrebna zaliha hrane jer filtriraju svoju hranu iz vode koja ih okružuje.

Učinci na okoliš

Zbog postojanja mnogih različitih vrsta ribolova dagnji, učinci su na okoliš različiti. Uzgoj na drvenim stupovima ili konopcima najmanje negativno utječe na okoliš jer se tim metodama ne šteti morskom dnu, ne preusmjeravaju se vrste u nova staništa i ne provodi se u morskim zaštićenim područjima. Jaružanje (za potrošnju i opskrbu jajašcima ) s jedne je strane vrlo problematično jer struže dagnje s morskog dna ostavljajući devastirana osjetljiva staništa, kao što je Vadensko more. Isto tako, dagnje se često uvoze iz stranih regija, što povećava miješanje endemskih i invazivnih vrsta, a i širenje parazita koji su štetni za dagnje.

Gospodarenje

Općenito je gospodarenje uzgojem dagnji u Europi i dalje u sukobu s očuvanjem prirode, ali su primjetna poboljšanja. Sve u svemu, moraju se uvesti mjere gospodarenja u vezi s opsegom jaružanja u prostoru i vremenu, kao i s održivim iskorištavanjem