Atlantska haringa
Clupea harengus
- MSCUlov
- Sjeveroistočni Atlantik FAO 27: Norveško more (I, II), Sjeverno more (IV), Island i Ovčji otoci (V), Sjeveroistočni Grendland (XIVa), Irsko more, Keltsko more, Jugozapad Irske (ICES VIIa, VIIg, VIIh, VIIj, VIIk), Englesi kanal (VIId), Baltičko more izuzet Botnijskog zaljevaUlov
- Sjeverozapadni Atlantik FAO 21: SADUlov
- Sjeverozapadni Atlantik FAO 21Ulov
- Sjeveroistočni Atlantik FAO 27: Zapadno od Škotske, Zapadno od Irske, greben Porcupine (VIa, VIIb-c), Botnijski zaljev (podpodručje 31)Ulov
Opće informacije
Atlantska haringa obitava na obje obale Atlantskog oceana gdje formira velike plove. Ova je vrsta jedna od najbrojojnijih ribljih vrsta na svijetu. Može narasti do 40 centimetara dužine (iako su uobičajenih dimenzija od 20 do 25 cm duljine) te težiti do 1,1 kilogram. Atlantska haringa hrani se sitnom ribom te raznim račićima poput kopepoda i krila. Vrstu u prirodnom staništu ugrožavaju predatori poput tuljana, kitova, bakalara i druge veće ribe. Životni vijek ove vrste može doseći 25 godina.
Ribarstvo
Ribarstvenom indrustrijom vezanom za atlantsku haringu upravlja nekoliko organizacija koje zajedno sudjeluju u izradi i provođenju ribarstvene politike. Od 2010. godine ova vrsta više nije na popisu vrsta ugroženih od strane prekomjernog izlova. Trenutno ne postoje pokazatelji koji bi upućivali da su populacije ove vrste ugrožene od strane izlova okružujućim mrežama plivaricama. Stopa odbacivanje prilova prilikom ribolova vrste ribe smatra se relativno niskom iako se isto prakticira ali često nije prijavljeno. Dugoročni utjecaj ribolova ove vrste na ekosustave smatra se relativno niskim te se procjenjuje da utjecaja na pridnena morska staništa gotovo i nema. Promjene u načinu funkcioniranja dotičnih ekosustava čiji je ova vrsta sastavni dio su vrlo malo vjerojatne s obzirom da su stokovi atlantske haringe u dobrom stanju te nisu zamijećena značajnija trofička ispreplitanja s nekom drugom vrstom. Ukoliko se pravilno vrši čak ni ribolov ove vrste povlačnim mrežama koćama ne predstavlja prijetnju ekosustavima ili pridnenim morskim staništima. Stokovi ove vrste redovito prolaze procjenu statusa od strane ICES-a te je sadašnji način upravljanja ovom vrstom vrlo efikasan. Sadašnji izazov je pristup upravljanju vrstom koji se zasniva na očuvanju čitavih ekosustava gdje je prisutna. Žuta boja kao oznaka ugroženosti je rezultat činjenice da stanje stokova u određenim regijama nije u potpunosti poznato.
- Marine Stewardship Council - 1