Šaran

Biologija

Šaran je slatkovodna riba uobičajene duljine oko 35 centimetara te dostiže težinu od 1 kg. Ishodišno šarani potječu iz Azije te su donešeni na područje Europe u davna vremena od strane Rimljana. Šarani su riba s vrlo malim ekološkim zahtjevima te podnose vode s niskom razinom otopljenog kisika. S obzirom na to vrlo su pogodna vrsta za uzgoj u plitkim ribnjacima. U mnogim Europskim zemljama šarani se uzgajaju u ribnjacima. Mrijest ove vrste se obično događa u velikim razmjerima s obzirom na broj jedinki koje učestvuju.

Ishrana i energetska bilanca

Šarani su svejedi te se hrane biljkama I algama iz vode kao I životinjama koje upadnu u vodu. Uzgajanje šarana se temelji na proizvodima od žitarica kao glavnog izvora hrane. Šarane se se ribom hrani vrlo rijetko I vrlo kratko razdoblje , najčešće u proljeće. Za ishranu 1 kg šarana potrebno je manje od 100 grama divlje ribe u obliku čvrste hrane ili ulja. Takozvani ekstenzivni uzgojni sustavi za šarane temelje se na mogućnostima prirodnih okruženja u kojima ribe žive te ne zahtijevaju dodatno dohranjivanje riba.

Ekološki utjecaji

Uzgajanje u ribnjacima omogućava mnogo veću kontrolu naspram uzgoja u otvorenim sustavima tipa laguna. Prilikom uzgoja nastoji se poštovati prirodni nosivi kapacitet uzgojnih sustava te stoga ne postoje otpadne vode I onečišćenje okolnog okoliša. Potencijalni problem sa bolestima, parazitima te procesi njihovog uklanjanja su minimalni te ostvaruju tek omanji utjecaj na okolne vode. S obzirom da uzgoj šarana zahtjeva minimalnu ili nikakvu dodatnu ishranu uzgoj šarana ne utječe značajno na divlje populacije u okolnom okolišu.

Upravljanje

Regulacija uzgoja šarana u Europi procjenjuje se kao dovoljno uspješna.

Certificiranje

Oznaka “organic” stoji kao rezultat ekološki prihvatljivog uzgoja riba. Postoji niz mjera donesen s namjerom zaštite okolnih voda. Lijekovi te razne druge kemikalije koriste se samo onda kada su prijeko potrebni. Usklađenost uzgojnog procesa sa zaštitom okolnog okoliša strogo se kontrolira.